Primjer visećeg ozdravljenja

V.-a krase tipične vrline jednoga zdravog dvoipolgodišnjaka: zaigrano je, znatiželjno i, rekli bi njegovi roditelji, neumorno dijete.

Tako se jednoga dana tijekom boravka na dječjem igralištu, između dvaju majčinih treptaja oka, sakrio iza obližnjega stabla. Iz njegove perspektive igra skrivača, za njegovu je majku bio ogroman šok. Kad je shvatila da je sina izgubila iz vida, I.H. (35 god., biološki ljevakinja) počela ga je panično tražiti naokolo. Cijela saga trajala je svega minutu. Malu skrivalicu razotkrila je konačno gospođa koja se našla u njegovoj blizini. 

Ubrzo nakon nemilog događaja, I. je počela kašljati. S obzirom na stanje, komunikacija se odvijala preko supruga. U trenutku kad smo njezin suprug i ja stupili u kontakt, kašalj je trajao već tri tjedna i bio je toliko jak, dubok i učestao da ju je veoma iscrpljivao. Posebice je bio naglašen u poslijepodnevnim i večernjim satima.

Opisani simptom predstavlja spazam bronhijalnog mišićja koji se javlja u fazi ozdravljenja, fazi riješenog biološkog konflikta. Uzevši u obzir podatak o lateralizaciji, hormonskom stanju jedinke i redoslijedu nizanja konflikata u kori velikog mozga (više na predavanju Psihička stanja i manifestacije), zaključujemo da je I. navedenu situaciju doživjela kroz prizmu straha za teritorij – za svoga sina. 

Prisjetimo se: U konfliktno-aktivnoj fazi na tkivu se odvija ulceracija, topljenje stanica, čiji je biološki smisao proširiti bronhije i omogućiti bolji dotok zraka u pluća, kako bi jedinka lakše riješila situaciju u kojoj se zatekla – detektirala i eliminirala opasnost koja prijeti njezinu teritoriju. Od trenutka rješenja konflikta organizam ulazi u fazu ozdravljenja koju karakterizira obnova kroz ponovnu dogradnju sluznice, što je praćeno oticanjem, zatim stvaranjem sluzi i nadražajem na kašalj kad je uključeno i bronhijalno mišićje.

S obzirom na trenutak nastupa simptoma, suprug je njihovu pojavu povezao sa situacijom iz parka. Imajući na umu pravilo ekvivalentnosti faza konflikta te činjenicu da je konfliktno-aktivna faza, iako izuzetno intenzivna, trajala svega minutu, nametnulo se pitanje pozadine dugotrajnosti faze ozdravljenja (3 tjedna). Kao smjernica poslužio nam je podatak o tome da se kašalj svakodnevno pojačavao u večernjim satima. 

Tko se jednom opeče, puše i na hladno. Ta tvrdnja svakako stoji kad su u pitanju naši biološki mehanizmi opstanka. Tako je i majka iz naše priče otad zasigurno širom otvorenih očiju pratila svoje dijete prilikom igre u parku. U prilog opuštanju svakako nije išla ni činjenica da se V. i tijekom šetnje ulicom znao istrgnuti iz ruke.

Stoga sam zaključila to da se kod majke radi o aktivaciji tračnice (primjer), pri čemu su lokacije na kojima je doživjela strah za sigurnost svoga djeteta, podsvjesno zapamćene kao prateća okolnost te svaki put iznova nakratko aktiviraju inicijalni konflikt straha za teritorij. Kada bi majka i sin uvečer provodili zajedničko vrijeme u sigurnosti doma (uz istovremenu odsutnost navedenih potencijalno opasnih situacija), ona bi podsvjesno odahnula te bi bio. konflikt intenzivnije ušao u fazu ozdravljenja, što se manifestiralo u vidu pojačanog kašlja.

Terapija? Sirupe protiv kašlja ostavili smo tamo gdje im je mjesto – na polici ljekarne. Fokusirali smo se na uzrok. Suprug je prenio elemente našeg razgovora. Prošavši s njom situaciju iz parka, kao i tračnice, pomogao joj je osvijestiti poveznicu između vlastita doživljaja i simptoma. U narednim danima kašalj se smirivao te je nakon tjedan dana konačno nestao. A i V. se u šetnjama malo primirio te nestašluke ostavio za neke sigurnije uvjete 🙂

🖇 Kašalj – primjer 2

📷 Ron Barabash / Unsplash