Samo konkretno ;)

🤱🏼 O dobrobiti majčina mlijeka, kao i važnosti te ulozi procesa dojenja u psihofizičkom razvoju djeteta, detaljnije sam pisala u samome početku knjige Prirodno dijete – zdrav čovjek. Majčino mlijeko nije samo hrana; tijekom svakoga dojenja dijete s majkom razmjenjuje kontakt koža na kožu. Dojka (kao pojam hrane i dodira) pruža najveću utjehu, a time je i najbolji “lijek” kod povišene tjelesne temperature, jer sprečava dehidraciju i ubrzava procese regeneracije u organizmu.

🗓 Sukladno tablicama, uobičajena, danas preporučena dob za uvođenje krute hrane u jelovnik djeteta jest 6 mjeseci. Majčino mlijeko otad se ocjenjuje nedostatnim izvorom hranjivih tvari.

🥣 Na dnevnome meniju tada se, izuzev dotad isključivo m.m. (ili bočice) odjednom nađu primarno kašice od povrća i voća, zatim žitarica itd. 

👶🏼 Neke bebe vrlo se brzo priviknu na nove okuse i s voljom pristupaju obroku, dok druge pokazuju nezainteresiranost, negodovanje ili čak otpor. Percepcija ove druge skupine može uroditi i aktivacijom određenih bioloških konflikata (dožive li “nepoznati” zalogaj ugrožavajućim).

U svakom slučaju, uloga djeteta u procesu hranjenja ovdje je sjedenje u hranilici i gutanje.


🍃 Kako bi izgledalo uključivanje djeteta “za stol” na način koji poštuje prirodni tijek/razvoj događaja?

Slijedimo li biološke principe, za dijete bi do navršene prve godine bilo poželjno primarno se družiti s dojkom. Kruta hrana do te je dobi sekundarni čimbenik u prehrani. U tomu periodu života, uvođenje namirnica služi otkrivanju novih okusa i učenju kroz igru.

🍎 Nadalje, ta bi hrana trebala biti ponuđena zadržavajući, što je više moguće, svoj izvorni oblik, primjerice: jabuka u obliku kriške, a ne kaše. Zašto? Na taj način, djetetov organizam aktivno i različitim receptorima sudjeluje u cjelokupnomu procesu hranjenja – ono registrira i povezuje oblik (i naziv) namirnice s njezinom teksturom pod prstima i na jeziku, s njezinim okusom, zatim razvija žvačne mišiće, pokretima jezika i premetanjem hrane po ustima potiče lučenje probavnih enzima, što omogućuje bolju probavljivost i apsorpciju same namirnice. Grabeći komade hrane prstima vježba i finu motoriku.

Iz opisanoga, vidljivo je da prilikom pasivnog gutanja homogene kašaste kruška-jabuka-šljiva-mase izostaje cijeli ovaj smisleni, usklađeni mehanizam.

Stavimo li pred njega više različitih namirnica, dijete će samo posegnuti za onom primamljivom i organizmu potrebnom. Organizam sviju nas točno zna koji su mu nutrijenti u danom trenutku potrebni. Za to ima instinkt. 🍐🍉🍌🥒🥦

Isti taj instinkt, u kombinaciji sa znatiželjom, prirodno se ispolji onda kad dijete sudjeluje u obiteljskim obrocima sjedeći majci ili ocu u krilu, pa posegne rukom za komadom nečega u čemu vidi da roditeljevo nepce uživa. Tako se nekoć objedovalo. Prije hranilica i štapnih miksera. Ako je komad hrane bio pretvrd ili prežilav, roditelj bi ga prethodno lagano prožvakao i takvog, obogaćenog probavnim enzimima, predao djetetu. 

I svi su ostali živi i zdravi. Kao i nakon jedenja torte, zapljuvane od puhanja svjećica. No, to je tema nekog drugog članka 😉

Više o pristupu “Beba vođa dohrane” moguće je pročitati u istoimenoj knjizi, autora Gilla Rapleyja i Tracey Murkett, koju i osobno preporučujem.

📷 csifferd/Pixabay

Komentari su isključeni.

WordPress.com.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: