Sabirni kanali bubrega – konflikt egzistencije

 

Konflikt egzistencije (ujedno i konflikt izbjeglištva, konflikt hospitalizacije)

 

🔸  Sadržaj: životno ugrožavajuća situacija doživljena kroz prizmu

• • napuštenosti, izoliranosti, odbačenosti, osamljenosti
  • loše zbrinutosti (financijski, ili medicinski)
  • straha za opstojnost
  • beznadnosti
  • čežnje za domom
  • biti kao riba na suhom / ostavljen u pustinji.

🔸  Tkivo: sabirni kanali bubrega

🔸  Upravljački centar u mozgu (Hamersko polje): u moždanom deblu, endoderm

🔸 Konfliktno-aktivna faza: rast stanica – kompaktni, rastući adenokarcinom u obliku cvjetače, sekrecijskog tipa ili plosnato rastući adenokarcinom resorpcijskog tipa

🔸  Mehanizam i smisao biološkog programa:

• • pohranjivanje vode u organizmu (tematika izoliranosti, osamljenosti, odbačenosti)
  • zadržavanje mokraćnih tvari – povećanje koncentracije urata, odnosno kreatinina u krvi (tematika straha za opstojnost u vidu ugroženosti prehrane).

Ljudski se organizam sastoji od 2/3 vode. Voda je neophodna za odvijanje metaboličkih procesa. Stoga, jasno, organizam bez nje ne može preživjeti. S druge strane, procesom recikliranja u mogućnosti je iz uree ponovno proizvesti proteine, dakle hranu. Da bi u slučaju potrebe – nastupom konflikta egzistencije, ostvario navedeni zadatak, centar u mozgu sabirnim kanalima bubrega u konfliktno-aktivnoj fazi izdaje naredbu za pojačanjem funkcije, odnosno stvaranjem dodatnih stanica. Raspoloživost dodatnih stanica podrazumijeva poboljšanje procesa reapsorpcije. Organizam time uspijeva povratiti, tj. zadržati više vode, odnosno uree, u čemu leži biološki smisao. Voda se pohranjuje u masno tkivo i potkožje. Na krvnoj slici, uslijed konflikta snažnijeg intenziteta, vidljive su povišene vrijednosti urata i kreatinina. Budući da organizam ima zadatak vodu pohranjivati, vidljiv je i nesrazmjer u odnosu na količinu unesene tekućine i izlučene mokraće, u korist unesenog. O intenzitetu konflikta ovisi opseg pogođenosti skupina sabirnih kanala, a sukladno tome i razmjer zadržane količine vode.

Aktivnost konflikta egzistencije stoji u pozadini pojave pretilosti.

Da bismo razumjeli biološki mehanizam koji stoji iza konflikta egzistencije i pripadajuće mu simptomatike, vratimo se evolucijski unatrag, u doba pramordijalnog mora, tj. u doba dok su organizmi obitavali u vodi. Jedna od najvećih opasnosti, prijetećih opstanku, bio je nalet ogromnog vala koji bi jedinku, iz okruženja u kojem obitava, izbacio na kopno. Alegorija bi glasila: ostati kao riba na suhom. Kako bi preživjela, a u iščekivanju novog vala koji će ju vratiti kući, organizam jedinke, umjesto redovnog izbacivanja, vodu i otpadne tvari metabolizma bjelančevina (npr. ureu), sakuplja i vraća natrag u optjecaj te ih pohranjuje za slučaj nužde.

Taj je najvažniji arhaički program pohranjen kao zapis u, po porijeklu, najstarijemu dijelu našega mozga koji, u slučaju ugroze navedene biološke potrebe, pokreće spomenute procese u organizmu.

Naše porijeklo i povezanost s prirodom ogledaju se i u sastavu tjelesnih tekućina – krvi, suza, i plodne vode, tj. u omjeru soli i vode koji je srodan onome u oceanu. Također, činjenica je da nam kupanje u moru čini veliku ugodu i da nam se tada, nerijetko, javi nagon na mokrenje, kao reakcija na povratak doma.

Danas, jasno, u nas ljudi, nećemo govoriti o naletu vala već o drugim okolnostima, pojašnjenima u nastavku teksta.

 

🔸  Faza ozdravljenja

Rješenjem situacije doživljene kroz prizmu konflikta egzistencije, organizam ulazi u fazu ozdravljenja. Biološka svrha je ispunjena i rast stanica se zaustavlja. Dodatno stvoreno tkivo više nije potrebno i moguće ga je ukloniti. Optimalno biološko ozdravljenje odvija se uz angažman prirodnog kirurga – TBC, koja tada razgrađuje višak tkiva (proces kazeozne nekroze). Ulaskom u fazu ozdravljenja zaustavlja se i mehanizam pohranjivanja vode, odnosno mokraćnih tvari. Razgrađeni višak stanica i voda izlučuju se mokraćnim putem. Taj se proces manifestira u vidu mutna urina, potencijalno i tragova krvi te je popraćen noćnim znojenjem. Razlika između unosa i izlučivanja tekućine sada se mijenja u korist izlučivanja. Dakle, jedinka mokri često i to velike količine urina. 

Nedostaje li TBC, adenokarcinom neće biti razgrađen te ostaje, učahuri se.

 

🔸  Pojam Sindroma

Svaku fazu ozdravljenja, u njezinomu prvom dijelu, prati oticanje tkiva. Ponašanje pojedinačnog tkiva slijedi pravilo zametnog listića (Treći biološki zakon). Primjerice, na epidermi (konflikt odvajanja) tijekom faze ozdravljenja javlja se crvenilo, iritacija, svrbež; oteklina na kosti (konflikt gubitka samopouzdanja) stvara pritisak na pokosnicu, prožetu osjetljivim živčanim vlaknima, što proizvodi osjet boli. Na intersticijskom tkivu jajnika (konflikt gubitka), kao i parenhimu bubrega (konflikt tekućine) u fazi ozdravljenja stvara se cista. I tako dalje. 

Istovremeno, aktivan konflikt egzistencije i nagon organizma pohranjivati vodu utječu na opseg simptoma faze ozdravljenja na ostalim tkivima. Pojednostavljeno, oteklina na tkivu, na kojem se odvija faza ozdravljenja, bit će veća zbog ulaganja dodatne tekućine. Na kosti, to vodi dramatičnijem oticanju i jačim bolovima; vodi stvaranju velikih cista (na jajniku, bubregu itd.) koje u slučaju udarca imaju potencijal prsnuti. Navedeno rezultira i snažnijim oticanjem i crvenilom kože. Zatim, snažnim oticanjem bronhijalnih kanala (riješeni konflikt straha za teritorij / iznenadnog straha), što vodi dijagnozi upale pluća. Jednak mehanizam stoji u pozadini pojave ascitesa (nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini), izljeva poplućnice, osrčja, ali i dijagnoze tumora mozga, s obzirom na to da Hamersko polje na upravljačkom centru u mozgu također prolazi fazu ozdravljenja stvaranjem edema.

Stoga se traženju, definiranju i rješavanju konflikta egzistencije daje apsolutna prednost prilikom dijagnostike.

Aktivnost konflikta egzistencije očituje se i u dramatičnim alergijskim reakcijama. Također i u stvaranju velike otekline na mjestu uboda ose ili komarca.

 

🔸  Situacije i okolnosti

Drugi kriterij Prvog biološkog zakona govori o tome da je ključ aktivacije određenog biološkog konflikta pojedinčeva percepcija. Stoga, sadržaj same situacije ne igra ulogu; presudan je doživljaj. Međutim, postoje okolnosti koje predstavljaju plodno tlo za nastup konflikta egzistencije, životno ugrožavajuće situacije doživljene kroz prizmu osjećaja napuštenosti, osamljenosti, odbačenosti, loše zbrinutosti, beznadnosti.

Navedimo neke:

• • Iz perspektive malog djeteta: odsutnost majke zbog posla, putovanja i sl., ostavljanje u jaslicama/vrtiću, hospitalizacija bez prisustva roditelja i dr.
  • Iz perspektive starijeg djeteta: odbacivanje od strane društva/prijatelja, osjećaj osamljenosti u obitelji zbog nerazumijevanja roditelja i sl.
  • Iz perspektive odrasle osobe: gubitak radnog mjesta, bijeg iz doma zbog ratnih zbivanja, strah za opstojnost uslijed priopćavanja loše dijagnoze, osjećaj nedovoljne zbrinutosti zbog nepovjerenja u medicinske postupke, smještanje u bolnicu ili starački dom protivno volji osobe, iznenadna smrt voljene osobe i slijedom toga osjećaj osamljenosti i prepuštenosti samome sebi i dr.

U današnje vrijeme, uz konflikt smrtnog straha (centar u moždanome deblu, tkivo: alveole pluća), konflikt egzistencije najčešći je biološki konflikt koji se u ljudi aktivira posljedično društvenom poimanju samog pojma raka i načinu priopćavanja dijagnoze raka od strane medicinskog osoblja. 

Poznavanje Pet bioloških zakona – uzroka, tijeka, smisla i prirodnog izlječenja promjena u organizmu (oboljenja), stoga djeluje i preventivno te time, pri suočavanju s određenim tegobama, ne dovodi do aktivacije dodatnih, popratnih bioloških konflikata, kao što je to često konflikt egzistencije.