Prenosimo znanje!

Prošlog četvrtka bio je krasan proljetni dan, u pravom smislu riječi. Ne pretopao, ali okupan suncem i samim time doprinosio je pozitivnoj energiji.

Sveprisutnom tehnologijom još neiskrvarena djeca najbolje znaju koliko je za fizičko i psihičko zdravlje važno udisati život punim plućima, a to se najbolje postiže trčanjem i igrom na svježem zraku. 

A tek kad se slučajno dočepaju šlaufa! (vrtno crijevo za vodu) Uživala sam promatrajući razigranu skupinu koja je jurila dvorištem polijevajući se vodom i poštujući pritom pravilo ljudske prijateljske zbliženosti te dodirujući rukama oči, nos i usta jer im se voda cijedila niz lice. U svakom slučaju, bili su temeljito oprani. I presretni. “Ovo je najbolji dan ikad!” vikali su.

Djecu krasi vrlina koju odrastanjem uglavnom izgubimo, a ta je – moći istinski, bez premišljanja uživati u sadašnjem trenutku. To se naziva sreća. Sreća je igra.

Programi se uključuju nakon igre.

“Jooj, mama će se ljutiti kad me vidi ovakvu…” reče draga susjedica, dok sam joj pružala čisti, neopkuhani ručnik.

“Reći ću mami da sam pala s bicikla u potok” izjavi dijete usred stambenog naselja.

Mama bi zapravo trebala biti sretna zato što si ti sretna i vesela i uživaš u svome djetinjstvu koje tako brzo prođe – pomislila sam.

No, razbibrigu i veselje zamijenio je strah.

Moguće je bila zabrinuta zbog uprljane odjeće.

A moguće zato što je bio tek kraj travnja i vani jedva dvadeset stupnjeva. A ona stoji nasred dvorišta… sva mokra!


Strah od prehlade isključivo je proizvod percepcije. Ta percepcija oblikuje se i nasljeđuje odgojem. 

Također, strah od prehlade čini dio narodne predaje. Dok Rusi zimi uživaju kupajući se u hladnim jezerima, a Norvežani na +3’C hodaju bez jakne, prosječni Hrvat užasava se propuha, ispijanja pića iz hladnjaka i bosonogog hodanja po kući. I mokre odjeće na koži.

Upozoravajući dijete i ukazujući na to da su određene pojave i situacije za organizam ugrožavajuće, roditelj prenosi vlastite obrasce i programe na iduće koljeno. 

Ulijetanje u životno ugrožavajuću situaciju predstavlja biološki konflikt. Biološki konflikt pokreće usađene prirodne mehanizme odgovora organizma – moždanu, psihičku i organsku reakciju, prilagodbu. Kolokvijalno – oboljenje.

Dakle, princip u pozadini međuodnosa odnosa straha od prehlade i simptoma jest samoispunjavajuće proročanstvo.

Ako nam je u njoj neugodno, mokra odjeća za tren se zamijeni suhom. Utjelovljeni strah od prehlade teže je iskorijeniti.

Stoga… Učimo o biološkim zakonima! Učimo o tome kako funkcionira naš organizam.

Znanje je moć. Znanje oslobađa od straha. Znanje omogućuje unutarnji mir.

Prenosimo istinsko znanje, a ne dogme!

Kao što rekoh u knjizi: Znanje o tome da prehlada kao bolest ne egzistira, ne samo da povoljno djeluje na kardiovaskularni sustav roditelja – jer mu padne kamen sa srca – već njeguje i njegov živčani sustav, čuvajući roditeljevu energiju, ranije utrošenu na beskonačna upozoravanja. I, kao sladoled zimi, na kraju, potiče uživanje u životu. 😉

Skupljajući mokre ručnike pogledala sam svoje bezbrižno dijete, i osjetila duboku zahvalnost. Zahvalnost na znanju.

 

Germanska nova medicina – Pet bioloških zakona

Prirodno dijete – zdrav čovjek

photo-1561092149-cdeb7e35d856_Fotor

Komentari su isključeni.

WordPress.com.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: