Život kao imperativ

Temelji za razumijevanje uzroka i tijeka oboljenja te uloge mikroorganizama

sa stajališta Pet bioloških zakona dostupni su ovdje,

a osvrt na trenutna događanja ponuđen je u ranijim objavama:

Priroda vs. ljudska ruka te Drugi kraj konaca.


Ljepota je u oku promatrača – poznata je uzrečica, ukazujući na subjektivnu osnovu koja definira doživljaj, a zatim i smjer tumačenja pojedinačnih pojava.

Ponekad se, međutim, toj subjektivnosti iza očiju promatrača dodijeli vrijednost aksioma.

Kako zvuči glasoviti primjer: ako na mjestu požara redovito zateknemo i vatrogasce, znači li to da su vatrogasci uzrokovali požar?

Kroz povijest, mnogi su istraživači proučavali porijeklo, ulogu i utjecaj mikroorganizama na organizam ljudi i životinja, izvodeći raznorazne eksperimente. 

No, kako sam navela i u vlastitoj knjizi: ako su korijen informacija i način percepcije redom identični, onda su i zaključci, do kojih se na osnovu njih dolazi, više-manje istog spoznajnog opsega. Jednostavnije rečeno, čovjek, čija je osnovna polazišna točka u organskim i psihičkim promjenama organizma tražiti kvar ili grešku, teško će u njima moći zapaziti biološku osnovu i smisao. 

Po istome principu, polazišna točka iza oka promatrača/istraživača, u ovom slučaju mikrobiologa, infektologa, imunologa i dr., praktički je bez iznimke (bila) patogenost, tj. pokušaj dokazivanja neželjenog, razaralačkog utjecaja mikroorganizama na tkiva kroz prizmu uzrokovanja oboljenja.

Proteinske čestice veličinom su mnogo manje od bakterija i gljivica te ih nije bilo moguće posebno izdvojiti pod svjetlosnim mikroskopom. Kad im se pod lećom našlo tkivo u kojem, s jedne strane, nije bilo moguće detektirati bakterije ili gljivice, a s druge strane, sa simptomima oboljenja, sljedbenici Pasteura zaključili su da je očito posrijedi otrov (otrov – lat. – virus). Izum elektronskog mikroskopa u prvoj polovici 20. stoljeća omogućio je te organske strukture i razlučiti. Tako je specifičnim proteinskim česticama, detektiranima u pojedinim staničnim procesima, po inerciji dodijeljena etiketa – patogeno.

U patogeno djelovanje virusa istraživači su se osobno uvjerili svjedočivši, primjerice, smrti pilećeg embrija unosom “zaraženih” čestica kroz ljusku jajeta, odnosno smrti majmuna ubrzo nakon injektiranja istih u njegov mozak. Što bismo mogli zaključiti – je li do sadržaja injekcije ili do samog postupka injektiranja u osjetljiva tkiva?

O načinu izvođenja i zaključcima tih istraživanja postoje zapisi, kao i mnogo literature. Jedan od izvora je i knjiga Virus mania, autora Torstena Engelbrechta i dr. med. Clausa Köhnleina, javnosti dostupna na engleskom jeziku u obliku PDF-a (slobodno me kontaktirajte da vam ju pošaljem).

Dr. med. Claus Köhnlein trenutno nam je naveliko poznat iz medija, kao jedan od liječnika koji su ponudili drugačije tumačenje obilježja i uloge tzv. virusa te dao osvrt na nuspojave korištenja antivirusnih lijekova u bolesnika s detektiranom “infekcijom”. Razgovor s njime na tu temu možete poslušati i pogledati ovdje.

Pred kraj intervjua, gospodin i doktor Köhnlein izrazio je i svoje mišljenje na temu izolacije i karantene, ukazujući na očigledni razlog nastavka represivnih mjera zaštite pučanstva.

U zaključku studije naslova A Novel Coronavirus from Patients with Pneumonia in China, 2019 stoji: “Although our study does not fulfill Koch’s postulates…” (“Iako naša studija ne ispunjava u potpunosti Kochove postulate…”), što znači da istraživači i sami navode da osnovni kriteriji s pomoću kojih se, na znanstveno smislen način, demonstrira da neku bolest uzrokuje određen organizam, nisu ispunjeni. Uostalom, u povijesti medicinskih istraživanja nije priložen dokument koji u slučaju virusa zadovoljava kriterij “2. Mikroorganizam se mora izolirati iz oboljela organizma i uzgojiti u čistoj kulturi”.

Kako onda ispravno protumačiti te stanične čestice i procese? Dr. Andrew Kaufman čini to na briljantan, stručan, a opet veoma razumljiv način u svom videu, koji svesrdno preporučujem (engl. jezik).

Također, zanimljiv kraći osvrt na to kako se izvode pokušaji izoliranja virusa te funkcioniranje PCR testova na primjeru 18 pacijenata nudi ovaj izvor. Pojašnjeni su i djelovanje te nuspojave korištenja “pripravka za liječenje sustavnih virusnih infekcija” (u ovom slučaju Ribavirin) te potkrijepljeni studijom. Video je na njemačkom jeziku. 

Dodatni izvori za edukaciju, koje smo kolege i ja obuhvatili istražujući, dostupni su na zahtjev na stranici Germanska Nova Medicina.

Prema definiciji, da bi određenoj tezi bio pripisan epitet znanstvene, nužno mora zadovoljiti tri kriterija, a oni glase: provjerljivost, ponovljivost i predvidljivost. Pojednostavljeno, mora se moći testirati i uvijek iznova u istim uvjetima polučiti isti rezultat i zaključak. U njezinoj pozadini mora stajati zakonitost.

A zakonitosti pronalazimo u mehanizmima i međuodnosima elemenata od kojih smo i sami satkani – u prirodi. U prirodi vladaju visoka uređenost i inteligencija te život i opstanak kao imperativ. Je li doista moguće da je čovjek, koji čini tek maleni dio tog savršenog mehanizma, iz te zakonitosti izuzet? Naprotiv, na čovjeku je da prirodu sa skromnošću i otvorenošću promatra i od nje uči.

Kriterij provjerljivosti ne samo da nam omogućuje već i, dapače, poziva svakoga od nas na istraživački rad. To je, kao što vidimo, postala i naša obveza, u cilju osiguranja vjerodostojnih informacija. Istinu valja temeljiti na dokazima, a ne pretpostavkama i vjerovanjima.

I za kraj:

“Just as scientists have discovered through ever more powerful telescopes that stars number in the billions, we are learning that the number of marine organisms invisible to the eye exceeds all expectations and their diversity is much greater than we could have imagined,” says lead author Mitchell Sogin, director of the Massachusetts-based Marine Biological Laboratory (MBL) Center for Comparative and Molecular Biology and Evolution. “This study shows we have barely scratched the surface. The number of different kinds of bacteria in the oceans could eclipse five to 10 million.” Furthermore, one liter of sea water is said to contain no less than 10 billion viruses of very simple organisms, like single-celled algae, called (bacterio)phages; umpteen times as many viruses (phages) as bacteria. Both of these discoveries-the long development time and their universal existence-argue clearly that nature, which constantly strives for balance, lives in symbiosis with these viruses.” (Izvor: Virus mania)


Simbioza 🌱

I život kao imperativ.

IMG_1890

Komentari su isključeni.

WordPress.com.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: