Ništa bez čovjeka…

cherry-tree-4127266_960_720

 

Nisam stručnjakinja za voćke. Iako sam dio djetinjstva provela igrajući se na stablu jabuke u dvorištu.

Kad smo prije pet godina sagradili kuću, želja nam je bila imati i vlastiti, mali voćnjak. Zasadili smo jabuke, kruške, trešnju, šljivu i nešto bobičastog voća, s namjerom da ga jednoga dana obogatimo i drugim sortama. Voćke su se za koju godinu razrasle i počele davati plodove. Ponukani uobičajenom, naučenom praksom, u proljeće smo zatražili pomoć oko rezidbe. Višak grana prvo je orezao svekar. Tjedan dana kasnije, rođak u posjetu ustvrdio je da prethodna rezidba nije adekvatno obavljena. Pa je uklonio još grana.

Nešto kasnije na poklon smo dobili sadnicu višnje. Iz korijena stare voćke potjerale su, jedna uz drugu, dvije mladice. Rečeno nam je da ih posadimo ne odvajajući ih, te da će se naknadno vidjeti koja je od njih snažnija, ljepša, a time i zahvalnija za uzgoj. Pri idućoj rezidbi angažirali smo lokalne “stručnjake”. Vidjevši da su se obje mladice divno razvile, konstatirali su da bi bilo šteta jednu od njih odbaciti te predložili da ih se odvoji pri korijenu i presadi. Kad sam to ispričala svekru, žustro je konstatirao da se to može učiniti jedino presijecanjem korijena, što bi moglo nepovratno oštetiti obje mladice. Slijedom toga predložio je da se lošija naprosto odstrani, a ako želimo imati dvije višnje nabavimo drugu sadnicu.

Višnju još uvijek nismo taknuli. Kad čovjek dobije dva oprečna mišljenja, teško mu je dokučiti, ali i odlučiti, što bi od navedenoga mogla i trebala biti istina. Pogotovo kad se u specifičnu problematiku ni ne razumije. Isto vrijedi i u pogledu “pravila” rezidbe, koja se razlikuju od obrezivača do obrezivača.

Kako je to moguće? 


Što znači to da u svezi neke tematike postoji više mišljenja? Tada u pozadini stoji činjenica da u pristupu određenu mehanizmu ili procesu nedostaje zakonitost. Zakon predstavlja pravilo, utvrđenu znanstvenu istinu, tj. beziznimno stanje koje proizlazi iz prirode stvari (hjp.znanje.hr). 

Zašto se uopće javila potreba orezivati voćke? Zato što smo, kao prvo, s njima počeli postupati na način koji zanemaruje njihove biološke potrebe – naguravamo ih u zbijene redove, u uska dvorišta, vežemo im za žice tri-po-tri grane, istovremeno očekujući samo veći prinos. Mijenjamo i uvjete u okruženju, utjecajem na životinjske vrste, poput ptica i kukaca. Pa su jedne godine ispale “previše orezane”, druge “premalo”, a treće su ih uništili nametnici.

Vjerujem da mnogo ljudi iz mladosti pamti onu tamo ogromnu krušku (jabuku, trešnju…) u dnu dvorišta. Ta je bila pojava… snažna, ponosna, prkosila je svakoj zimi i davala najukusnije plodove, one po kojima se pamti djetinjstvo. A bake i djedovi pamte da ju se nijednom nije orezalo. Ta je kruška točno znala kako formirati optimalnu krošnju. Jednako kao i kesten u šumi.

A kako je moguće da postoji toliko mišljenja u svezi orezivanja voćaka? Zato što u pozadini te radnje nedostaje razumijevanje i slijeđenje prirodnog zakona rasta i funkcioniranja biljke. Stoga uplitanje za posljedicu ima pojavu gomile izdanaka koji kradu hranu i pokušavaju nadomjestiti gubitak osnovnog debla.


Svaka vrsta, svako živo biće, funkcionira sukladno duboko ukorijenjenim biološkim principima. Rad svake žive stranice odraz je visoke inteligencije prirode. Zahvaljujući njoj, organizam biljke, kao i organizam čovjeka, u sebi sadrži sve potrebno za optimalno funkcioniranje i prilagođavanje uvjetima u okruženju, kao i za samoizlječenje.

U prirodi ne postoje mišljenja. Postoji prirodni zakon.

Dakle… Čovjek je odlučio uzeti stvar u svoje ruke i naučiti voćku kako rasti. Pa je osmislio i orezivanje voćaka te iz toga stvorio znanost. Znanost bez zakonitosti.

Istom je logikom ljudskom tijelu oduzeo pravo na moć i inteligenciju odvijajućih bioloških procesa, prikazavši određene pojave u organizmu greškama i kvarovima, a njegovo iscjeljenje ovisnim o unosu sintetskih tvorevina, otvorivši time vrata mišljenjima.

Uostalom, uviđate alegoriju u pozadini priče, zar ne?

Dogodi se, eto, da putem zaboravimo odakle smo krenuli. Dobro je prisjetiti se… → Prirodno dijete – zdrav čovjek.

Komentari su isključeni.

WordPress.com.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: