Upala tetivne ovojnice

Slučaj: Škljocavi prst u dvogodišnje djevojčice

Škljocavi prst, trigger finger ili stenozirajući tenosinovitis predstavlja stanje kod kojeg pacijent otežano izvodi fleksiju i/ili ekstenziju prsta uz ponekad vidljiv preskok i bolove ili prilikom kretnji dolazi do „zaključavanja“ prsta nakon čega je potrebna pasivna manipulacija kako bi se prst ispružio. (Izvor: akromion.hr)


Majka djevojčice obraća se za konzultaciju radi razjašnjenja primijećenih simptoma. Dijete je u mogućnosti ispružiti palac lijeve ruke isključivo uz majčinu pomoć, prilikom čega se javlja škljocanje i preskakanje. Ne žali se na bolove. Rendgenska snimka ukazuje na upalni proces tetivne ovojnice.

Osnova o uzroku i tijeku promjena na lokomotornom sustavu moguće je prisjetiti se ovdje.

Prilikom definiranja preciznog smjera uzroka, jedan od ključnih je i podatak o pojedinčevoj lateralizaciji – je li biološki ljevak ili biološki dešnjak. U svrhu određivanja dominantne ruke izvodi se test pljeskanjem. Budući da mala djeca uglavnom plješću ravnomjerno udarajući dlanovima, ispravno utvrditi lateralizaciju u toj dobi relativno je zahtjevno i podložno grešci. Stoga sam upitala majku kojom rukom dijete poseže za igračkama odnosno stvarima koje mu se pružaju. Na temelju toga smo odredile da je djevojčica biološki dešnjakinja.

Upalni proces na tetivi ukazuje na fazu ozdravljenja blažeg oblika biološkog konflikta gubitka samopouzdanja. Dakle, djevojčica je već riješila uzrok i tkivo se nalazi u fazi regeneracije. Lokacija promjene – šaka – daje nam informaciju o tome da je doživljen konflikt gubitka samopouzdanja u pogledu spretnosti. Preciznije: palcem i kažiprstom grabimo, a ostalima trima prstima čvrsto držimo predmet u šaci. Slijedom toga, djevojčica je bila izložena situaciji u kojoj je doživjela da nešto ne može, tj. ne smije zgrabiti (i premostila ju).

Majka je tad ispričala da su djevojčici jako privlačni kablovi iza televizora. Dolazi do TV-a, iščupa kablove i navlači ih. Kako se to ukućanima, naravno, ne sviđa, pokušavaju je odvratiti od te aktivnosti, odnosno brane joj da to čini. Budući da je djevojčica dešnjakinja, lijeva strana tijela, a time i palac lijeve ruke, skreću pažnju na to da je konflikt gubitka samopouzdanja u vidu spretnosti doživljen spram majke. Međutim, majka je upoznata s biološkim zakonima i pristupa djetetu s mnogo razumijevanja, pa tako i s mnogo tolerancije prema djetetovom porivu čupati kablove iz TV-a. Osim s mamom, dijete provodi vrijeme i s tatom i bakom, slijedom čega smo aktivaciju biološkog konflikta tražile u njihovu odnosu. U pogledu lateralizacije, kod bioloških dešnjaka tematika doživljena spram partnera (svi koji nisu majka ili vlastito dijete, u ovom slučaju: tata i baka) manifestira se na desnu stranu tijela. No, ovdje nismo imali tegobu na desnom, već lijevom palcu. Ostalo mi je detektirati zbog kojeg razloga. Upitala sam kojom rukom djevojčica povlači kablove iz televizora. Majka se prisjetila i navela: lijevom rukom. Tu smo, dakle, imali lokalno doživljeni biološki konflikt gubitka samopouzdanja, nevezan uz lateralizaciju.

Terapija? 

Da bi se utvrdilo porijeklo tegobe, majka je prije našeg razgovora odradila pregled kod specijalista, pri čemu je načinjen i rendgenski snimak koji je ukazao na upalnu promjenu na ovojnici tetive. Specijalist je preporučio operaciju.

Budući da majka nije bila pristrana takvome rješenju, potražila je drugo mišljenje. Drugi joj je liječnik savjetovao da – djetetov palac na 3 tjedna imobilizira pomoću sladolednog štapića i medicinskog selotejpa.

Nakon toga uslijedila je i naša konzultacija.

Djevojčica je dakle riješila uzrok; naprimjer, uvjerila se da je konačno uspjela u svojem naumu, ili su ju kablovi naprosto prestali zanimati. Upalni proces znak je popunjavanja tkiva na mjestu nekroze koja je obilježila konfliktno-aktivnu fazu. Biološki smisao cjelokupne promjene leži na kraju faze ozdravljenja, a on se očituje u – stvaranju deblje, čvršće tetive, sposobne kvalitetnije i snažnije grabiti (palac). Preostalo nam je poduprijeti biološki proces oporavka tkiva i osvijestiti okidač, čime se sprečavaju recidivi. Kako terapiju koja se primjenjuje pri fazi ozdravljenja na koštanom, mišićnom i vezivnim tkivima čini – mirovanje, tj. imobilizacija pogođenog dijela, i sama sam potvrdila terapiju štapićem. Dva i pol tjedna kasnije, kad je organizam dovršio biološki proces reparacije, palac djevojčice opet je bio kao nov.

Ne samo da je izvedena terapija bila u potpunosti biološka i neinvazivna, već su mama i kći zasigurno uživale i u Snjeguljici

6425d7a7bd8df1877faea78be615d2f1_700x550

Komentari su isključeni.

WordPress.com.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: