Dojka

Dojka. Simbol hrane i utjehe. Mamma (lat.).

Sastavljena od tkiva različitog porijekla i funkcije, slijedom čega i specifičnoga biološkog uzroka koji pokreće promjenu.

Mliječne su žlijezde potomak znojnih žlijezdi. Stoga se njihovi centri nalaze u malom mozgu (više u sklopu Trećeg biološkog zakona). Sadržaj koji pokreće promjenu navedenog tkiva je konflikt brige i/ili svađe. Biološki determinirano, ovaj je konflikt rezerviran za biće ženskoga spola. Muškarac situaciju ne može doživjeti kroz prizmu konflikta brige, osim u slučaju da je pod utjecajem hormona estrogena. Zabrinuti se za bližnjega možemo onda kad je unesrećen ili bolestan. Unesrećenoj i bolesnoj jedinki potrebna je energija za njezin oporavak. Energiju jedinka dobiva nutritivno bogatim obrokom. Postoji li hranjiviji obrok od – majčina mlijeka?

Stoga se u konfliktno-aktivnoj fazi stanice mliječnih žlijezdi množe, stvarajući dodatno tkivo obujma koji odgovara trajanju i intenzitetu biološkog konflikta. Upravo u tomu leži biološki smisao cjelokupnog procesa – moći pružiti adekvatniju pomoć. To jest, povećanom proizvodnjom mlijeka omogućiti brži i lakši oporavak bližnjega u nevolji. Navedeni mehanizam determinirani je biološki odgovor i odvija se neovisno o tomu je li žena u ili izvan razdoblja dojenja. Nakon rješenja konflikta višak tkiva razgrađuje se uz pomoć mikroorganizama (TBC), što je praćeno oticanjem, pojavom noćnog znojenja i oštre boli, a u slučaju da mikrobi nedostaju, ostaje učahuren.

Navedeni biološki konflikt kao dodatni element sadrži i aspekt svađe, odgovarajući doživljaju određene situacije kroz prizmu prijetnje sigurnosti i opstanku gnijezda (doma), često uslijed nesuglasica, prepirki i sl.

Primjeri:

• majka se zabrine za zdravlje i opstanak svog djeteta koje zbog ozljeda završi u bolnici
• majka sazna da njezino dijete trpi nasilje od strane drugih učenika
• žena sazna da je njezin sin dobio otkaz na radnom mjestu i ostaje bez prihoda
• nakon prve velike svađe sa suprugom, žena je u strahu da će se obitelj raspasti, itd.

Kod određivanja točne smjernice uzroka primjenjuje se pravilo lateralizacije, pri čemu promjena na mliječnim žlijezdama lijeve dojke u žene dešnjakinje odgovara konfliktu brige/svađe doživljenom spram vlastite majke / vlastita djeteta, a u desnoj spram partnera (suprug, brat/sestra, otac, prijatelj itd.) U žene ljevakinje je obrnuto.

---

Mliječni kanali služe pak odvođenju stvorenog mlijeka prema izlazu. Evolucijski gledano, kasnijeg su porijekla i upravljački im se centri nalaze u kori velikog mozga. Promjena na mliječnim kanalima odgovara biološkom konfliktu odvajanja, preciznije, situaciji u kojoj osoba doživi da joj je netko blizak/bitan otkinut od grudi.

Ako zavirimo u životinjski svijet, taj će nam mehanizam postati razumljivijim. U prirodi, u ženke se redovito izmjenjuju faza trudnoće i faza dojenja mladunčadi. To podrazumijeva da njezine sise gotovo neprekidno proizvode mlijeko. Što bi se dogodilo da nastupi situacija u kojoj joj je mladunčad iznenada oduzeta? Primjerice, nastrada od oštrih pandži lava. Ili još gore zvijeri – čovjeka, koji u njima vidi vlastiti interes.

Ženka tada doživi da su joj potomci doslovno otkinuti od grudi (jer sišu). Međutim, njezine mliječne žlijezde trenutno i dalje proizvode mlijeko, slijedom čega dolazi do nakupljanja u kanalima. Kako bi omogućila bolji protok i lakšu odvodnju sada nepotrebnog mlijeka, tj. prilagodbu novonastaloj situaciji, priroda u jedinki pokreće mehanizam proširenja promjera mliječnih kanala. Dakle, konfliktno-aktivnu fazu karakterizira ulceracija sluznice mliječnih kanala. U tomu leži biološki smisao.

U nas ljudi, doživimo li gubitak duboke bliskosti i povezanosti s drugim živim bićem, biološki je proces identičan. Mlada majka tu vrstu konflikta može doživjeti kad od nje odvajaju dojenče zbog raznih terapija ili pretraga. Zatim, kad nas, primjerice, bliska prijateljica iznenadi viješću o preseljenju u inozemstvo. Ili kad se u bliski odnos s bratom/sestrom “uplete” šogorica/šogor koji brane druženje, i tako dalje.

Konfliktno-aktivna faza organski je često previđena jer ulceracije sluznice kanala nisu vidljive oku, izuzev kod dugotrajne aktivnosti konflikta, pri čemu može doći do smežuranja dojke.

Svaka biološka faza ozdravljenja odvija se kroz oticanje. Slijedom toga, kad jedinka riješi konflikt, na mjestu prethodne ulceracije dolazi do reparacije tkiva praćene oticanjem, uslijed čega pritiskom i bolnošću. Službeni je naziv te pojave intraduktalni karcinom dojke. Dakle, tek u fazi kad je uzrok uklonjen, žena ima mogućnost napipati u dojci navedenu “tvorbu”. I ovdje vrijedi pravilo lateralizacije.

S obzirom na određena preklapanja u simptomatici, za ispravnu dijagnostiku – određivanje točne vrste i faze biološkog konflikta, veoma je bitno moći determinirati vrstu tkiva na kojem se odvija promjena (žlijezda – kanali).

Navedene promjene na tkivima dojke biološki su utemeljeni, smisleni i svrsishodni mehanizam odgovora organizma na specifično doživljene situacije. Komplikacije u simptomatici u nas ljudi nastaju zbog društveno determiniranih postavki – uslijed tzv. otegotnih okolnosti koje prijeće pravovremeno rješavanje, odnosno uslijed recidiviranja situacija. Ženka u prirodi svakako se može zabrinuti za opstanak svog potomka, no istovremeno ima njih zdravih još barem 2 – 3 ili 5, odnosno imat će ih novim naraštajem. S druge strane, mi smo si ljudi razvojem civilizacije i načinom života ne samo za njih stvorili plodno tlo, već i otežali rješavanje određenih situacija. Kojem roditelju može biti svejedno što mu jedino dijete živi na drugom kraju svijeta? Tko može biti u miru s time što su se obiteljski odnosi raspali i ranije bliski članovi otuđili zbog oblika rješenja ostavinske rasprave?

Sad kad smo upoznati s uzrokom promjena u dojci, nameće se sljedeće pitanje:

Što je to zloćudno u biološkom nagonu organizma pomoći bližnjemu?