Ambrozija – neosnovana presuda

Ambrozija.

Nekoć nektar, poslastica grčkih bogova za koju se smatralo da donosi besmrtnost.

Danas povod s(L)uzenju, navodi se, svakog desetog Hrvata.

Gdje je pošlo po zlu? Je li se i ona nečime zamjerila bogovima?

I, što je s preostalih devet ljudi koji istovremeno, u ovim ljetnim mjesecima, bezbrižno skakuću livadama? Mogu li oni sreću zahvaliti svom manje temperamentnom imunološkom sustavu?

Uz to, je li alergija na ambroziju rezervirana samo za ljudsku vrstu; kišu li i srne, fazani i zečevi, bića kojima su zapuštena polja, livade i šume dom?

Informacija o nepovoljnom utjecaju peluda ambrozije na respiratorni sustav čovjeka svakako se povoljno odrazila na hortikulturni izgled naselja i njihova okruženja, zahvaljujući redovnim akcijama košnje. 

Zbog zastupljene teze o neizlječivosti alergija, širenje proizvodnje kortikosteroida i antihistaminika proporcionalno je prostornom širenju sjemena ambrozije.

---

Kako bismo pojam alergija protumačili temeljem znanstvenih osnova Pet bioloških zakona?

Uzroci oboljenja podijeljeni su u tri skupine: (1) mehanički, fizički uzroci (udarci, opekline, rezovi), (2) biokemijski uzroci (trovanja, avitaminoze) i (3) biološki konflikt, situacija doživljena kroz prizmu  ugrožavanja opstanka jedinke.

Alergen, promatran kao izdvojeni uzročnik specifičnih tegoba, kao takav ne postoji. Alergični možemo biti na apsolutno sve što se nalazi u našem okruženju. Postoje alergije na pelud, na prašinu, životinjsku dlaku, orašaste plodove, ali i na sunce i vodu. U trenutku nastupa biološkog konflikta, životno ugrožavajuće situacije, organizam registrira i pamti sve okolnosti koje ga okružuju – mirise, čestice u zraku, zvukove, okuse itd. Naš organizam toliko je visokosenzibilan da je u mogućnosti razlučiti sve komponente iz okruženja: od trenutno prisutne, određene vrste peludi u zraku, pa sve do zasebnih sastojaka hrane koju smo upravo imali u ustima. Postoje tri vrste alergijskih manifestacija, a one su: kožne, respiratorne i probavne. Kao polazišna točka pri određivanju uzroka uvijek nam služi organska manifestacija. Ona je temelj određivanja načina percepcije pojedine situacije.

Govoreći o alergijskoj reakciji na pelud ambrozije primarno se misli na rinitis, upalni proces nosne sluznice praćen curenjem sluzi i kihanjem. Kod određenog broja ljudi javlja se i konjunktivitis, upala spojnice oka uz prisutno crvenilo, svrbež i oticanje.

Da bismo ispravno shvatili navedene procese i mehanizme, krenimo s tumačenjem samih osnova – vrste tkiva i njegove funkcije u organizmu. 

Nama sisavcima njuh je jedno od za opstanak najbitnijih osjetila. Nosna sluznica sadrži receptore koji detektiraju mirise prolaskom zraka kroz nosne putove. Životno ugrožavajuća situacija koja pokreće promjenu na nosnoj sluznici je ona u kojoj doživimo da nismo u mogućnosti namirisati za opstanak neophodan miris, odnosno suprotno, da ne možemo namirisati nešto za nas ugrožavajuće. Pojednostavljeno –  miris koji nam nedostaje ili onaj koji nam “smrdi”. Na taj način doživljena situacija nosi naziv mirisni konflikt. U malog djeteta govorit ćemo primarno o situaciji u kojoj nije u mogućnosti namirisati mamu jer je mama odsutna, a u odrasloj dobi češće o situaciji u kojoj su nam mutni nečiji poslovi, tj. onoj u kojoj moramo moći bolje nanjušiti što se zbiva. Kako bismo mogli bolje nanjušiti, nosna se sluznica mora proširiti da bi propustila više zraka, čime se naše osjetilo njuha poboljšava. Stoga, u konfliktno-aktivnoj fazi bilježimo pojavu ulceracije tkiva sluznice (odumiranja stanica), u cilju povećanja promjera kanala. Kad se uzrok riješi tkivo sluznice bit će obnovljeno pod oteklinom. To bi značilo da u fazi ozdravljenja uslijedi osjet blokiranih dišnih putova i nakon toga period curenja nosa, često popraćen i epizodama kihanja.

U slučaju konjunktivitisa riječ je pak o riješenom konfliktu vizualne separacije koja se manifestira na tkivo spojnice i, s obzirom na pripadnost istom zametnom listiću, ektodermu, ponaša jednako kao i nosna sluznica – u konfliktno-aktivnoj fazi ulcerira, a u fazi ozdravljenja biva obnovljena uz oticanje, suzenje, crvenilo, svrbež. Vizualna separacija podrazumijeva situaciju doživljenu na način da smo nekoga, nama bitnog izgubili iz vida, uslijed iznenadnog napuštanja ili odlaska.

Koja je ovdje uloga ambrozije? Ako osoba u prisutnosti ambrozije reagira kihanjem i curenjem nosa, može se zaključiti da je (1) prethodno doživjela mirisni konflikt dok je (2) u zraku u istome mikro momentu bio prisutan pelud ambrozije, koji je zapamćen kao okolnost konflikta i koji sada u organizmu nanovo pokreće biološki odgovor. Pojednostavljeno, govorimo o biološkom mehanizmu alarmiranja, primjerice: “Oprez! Dok je zadnji put u zraku bio prisutan pelud ambrozije, mama je na nekoliko sati bila netragom nestala, obrati pozornost da to opet ne učini”. Mozak navedeni obrazac pohranjuje u podsvijest i uvijek iznova aktivira, sve do trenutka kad ili sama situacija prestane recidivirati ili osvijestimo da ona za nas više ne predstavlja ništa ugrožavajuće. Recimo, s 20 godina na svjesnu razinu dovedemo činjenicu da smo sposobni preživjeti i ako mama ode na par sati. Time se mehanizam alergije poništava.

Činjenica da se radi o alergiji na ambroziju ukazuje na podatak da je biološki konflikt doživljen vani, u prirodi, a ne, recimo, u kino dvorani, te da je doživljen u razdoblju između srpnja i listopada, onda kada ambrozija cvjeta.

Šire područje od pojma alergija su tzv. tračnice konflikta. U njihovu slučaju ne govorimo samo o  tzv. okidačima u vidu peluda, prašine i sl., već o bilo kojem elementu koji je bio sadržan u trenutku doživljaja biološkog konflikta, a koji kasnije podsjeća na doživljene okolnosti. To može biti određena boja, zvuk, prizor, doticaj s nekom tvari itd. Tumačenje pojma tračnica, alergija, kao i imunološkog sustava detaljno sam pojasnila u knjizi Prirodno dijete – zdrav čovjek.

Na temelju svega navedenoga nameće se pitanje –  je li vrijeme da se ambroziju konačno oslobodi presude…?

#alergije #AlergijaNaAmbroziju