Prehlada, gripa i bakterije s poda – 2. dio

Uz zbrajanje do 10 i krasopis, kojim ionako nikad u životu neće pisati, prvašići uče o važnosti redovitog, praktički opsesivno-kompulzivnog pranja ruku. Farmaceutske tvrtke trude se naći vrsne grafičke dizajnere, kako bi nam u reklamama čim bolje dočarale kakvi čudovišni, ljigavi, slinavi, jednooki (?) mikroorganizmi kruže po i u našem tijelu, a zatim ponudile kemikalije da se od njih u potpunosti steriliziramo. Jer, uvjeravaju nas, samo tako možemo (p)ostati zdravi.

Sve u prirodi ima svoju inteligenciju. Pa tako i mikroorganizmi, koji itekako dobro znaju što im je posao i kako ga obavljati. Ne talasaju. Međutim, netko je odlučio da će dio njih biti proglašen negativcima. I, na kraju krajeva, tu teoriju povukao. No, ona se, unatoč tome, s koljena na koljeno prenosi do dan danas. Prenosi se i uvjerenje da, tamo negdje ruku pod ruku sa Sv. Nikolom, pod uvjetom da se vanjska temperatura kreće između _ i _ stupnjeva, odnekud izdaleka stiže i gripa. Odnedavno postoje i programi koji satelitski(?) prate kretanje malih, ljigavih, jednookih virusa gripe, pa nas obavještavaju koliko je ljudi oko nas “zaraženo” i kolika je vjerojatnost da i mi završimo u krevetu. Meni, koja sam ljubiteljica ljeta, nije u potpunosti jasno zašto virus gripe voli baš tu zimu i hladnoću, i kako onda uopće nazvati pojavu kad nas usred svibnja obuzme k’o-da-me-pregazio-vlak osjećaj, povišena temperatura, bol u mišićima, pušemo nos, na 5 dana padnemo u krevet, ali umjesto čaja pijuckamo limunadu.

No, prije nego o tome počnemo previše razmišljati, mediji se pobrinu skrenuti nam pažnju na to da spadamo u tu i tu rizičnu skupinu i samom tom spoznajom mi postajemo prijemčivi na “virus gripe”. Kako? Pa, jedan od načina je da u pojam gripe vjerujemo i da je se bojimo. Princip je isti onome kao kod prehlade. Ako doživimo DHS, na primjer, mirisnog-konflikta tu-mi-nešto-smrdi (“sumnjiv si mi s tim kihanjem, vidim bacile, lebde po zraku”) i isti riješimo (maknemo se od “uzročnika”), u fazi ozdravljenja curit će nam nos. Ako je konflikt bio jačeg intenziteta, a i neko vrijeme trajao, imat ćete dojam da vam je glava sastavljena od sluzi.

Povišena temperatura uvijek je znak faze ozdravljenja. Njeno trajanje proporcionalno je trajanju konflikta i njegovu intenzitetu. Konflikt-straha za teritorij ili konflikt-iznenadnog straha (ovisno o: spol, lateralizacija, hormoni, redoslijed ranijih konflikata) u fazi ozdravljenja rezultirat će, ugrubo pojašnjeno: kašljem / promuklošću / bronhijalnom sluzi. A ako imate i anginu, trebalo bi razmisliti koji to “zalogaj” niste dobili odnosno mogli ga progutati.

Drugi od načina je da naprosto – ne u travnju, ne u rujnu, nego baš – u siječnju “slučajno” riješite svoje konflikte.

Koliko različito doživljenih konflikata – toliko različitih, zasebnim tkivima pripadajućih simptoma. Također, jedna situacija može biti okidač više različitih konflikata. Koliko ljudi riješi svoje konflikte – toliki će biti “razmjeri epidemije”.

Ne znam jeste li primijetili, ali djeca, ljudi, koje se najviše upozorava na koje sve načine mogu zaraditi “prehladu” ili “virozu”, zapravo su i najčešće bolesni. Ja to znam. Bila sam jedna od njih. Otkud mi inače ideje za popis u dijelu 1? 🙂 Sretna sam što, poznavanjem bioloških zakona, danas mogu prekinuti širenje zaraze dezinformacijama na iduće koljeno.

Uf, koje olakšanje…

Aha da, u naslovu stoji “bakterije s poda”. Ako baš nije promijenila agregatno stanje, kod nas se hrana s poda pokupi, puhne i stavi u usta. Ne, nijednom se nismo razboljeli.

5541c1c4d9085497245b191768b1e886_monster-clipart-image-happy-green-monster-polyvore-mini-monster-clipart_300-300

DODATAK: Iskorjenjivanjem mikroorganizama, primarno pretjeranom higijenom (kakvu je zaradu teorija zaraza donijela npr. industriji sapuna…), a zatim antibioticima itd. ne postajemo zdraviji, već – bolesniji. Zašto – jer time onemogućavamo optimalno odvijanje faze ozdravljenja, koje su oni sastavni dio. Gljivice i mykobakterije sudjeluju u razgradnji tkiva kojima upravlja tzv. stari mozak (moždano deblo i mali mozak), a bakterije i virusi (proteini) dogradnji, obnovi tkiva kojima upravlja veliki mozak (srž velikog mozga i korteks). Onaj tko određuje kad će se mikroorganizmi u tijelu aktivirati je – MOZAK. Kad riješimo konflikt i uđemo u fazu ozdravljenja, mozak je taj koji daje naredbu da se krene s poslovima razgradnje, odnosno dogradnje. Dakle, ako s njima dođemo u doticaj, “bolest” se neće ispoljiti ako prethodno nismo 1) imali određeni konflikt i 2) riješili ga. Više o tome: Četvrti biološki zakon.

 

Komentari su isključeni.

WordPress.com.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: