Koža se sastoji od dvaju glavnih slojeva: dermisa = kože-malog mozga i epidermisa = kože-velikog mozga.
Koža-malog mozga (centri se nalaze u malom mozgu), DERMIS je, evolucijski gledano, starijeg porijekla i, sukladno zametnom sloju, pripada starom mezodermu. Tvore ga vezivna vlakna, lojne žlijezde, znojne žlijezde, folikuli dlaka, krvne žile i živci, a tu se nalaze i melanociti, pigmentne stanice. Evolucijski, nastao je u vrijeme kad se stvorila potreba za zaštitom od vanjskih utjecaja.
Sukladno tome, prema svom sadržaju, konflikti koji pokreću mehanizme u dermisu jesu – konflikt-napada, konflikt-povrede-integriteta, konflikt-ukaljanosti, konflikt-unakaženosti. Kod životinja, ovi su konflikti doživljeni doslovno, konkretno: za njih napad ili povreda integriteta predstavljaju doslovno, fizičko nasrtanje. Mi smo ljudi, skupa sa svojom sviješću kojom se dičimo, dobili i cijeli spektar mogućnosti percipiranja napada i “napada”, povrede integriteta, ukaljanosti itd. Pa tako, napadom možemo doživjeti i optužbu, figurativni “nož u leđa” i sl.
Sukladno njegovoj pripadnosti zametnom sloju, u konfliktno-aktivnoj (CA) fazi dolazi do stvaranja dodatnih stanica, dok se, po rješenju konflikta, tj. u fazi ozdravljenja (PCL-fazi) višak stanica razgradi uz pomoć mikroorganizama, u ovom slučaju gljivica i mikobakterija (pod uvjetom da su u nama dostupne).
Biološki smisao leži u CA-fazi: više stanica znači deblji sloj, a deblji sloj jače štiti (odn. pruža bolju zaštitu u obrambenom smislu).
Ili, ako su, na primjer, u pitanju lojne žlijezde: “zagnoji tu povredu i izbaci ju van!” (poput: ako nam u tijelo uđe trn, ono pokreće mehamizam zagnojavanja, da bi ga lakše izbacilo).
Neke od organskih manifestacija kojima porijeklo treba tražiti u dermisu su: melanom, lepra, akne, dermatomikoze, herpes zoster.
U mezodermalno tkivo, no s centrima u bijeloj tvari, ubraja se i POTKOŽJE, koje uključuje masno tkivo i nešto vezivnoga. Biološki sadržaj konflikta koji pokreće promjenu jest konflikt blažeg gubitka samopouzdanja u pogledu određene lokacije na tijelu, koju doživljavamo neestetskom. U konfliktno-aktivnoj fazi tkivo nekrotizira, dok se fazi ozdravljenja obnavlja, što vidimo u obliku: strija, lipoma, celulita, furunkula i sl.
Gornji sloj kože, EPIDERM, pripada ektodermu, prožet je živčanim vlaknima i služi osjetu dodira, komunikaciji s okolinom. Promjene koje se manifestiraju na epiderm odgovaraju konfliktu-odvajanja, separacije. U konfliktno-aktivnoj fazi pojavljuje se suhoća, ljuštenje, tj. simptomi koje često, zbog redovitog tuširanja i održavanja higijene previdimo. Po rješenju uzroka, na mjestima prethodnog odumiranja stanica kože dolazi do obnavljanja koje je popraćeno crvenilom, oticanjem, a kasnije i svrbežom. Medicina je tim simptomima, ovisno o manifestaciji, dala svakojake nazive – psorijaza, ekcem, atopijski dermatitis, urtikarija, vodene kozice itd. Kad na koži istovremeno vidimo obilježja i suhoće i crvenila, koja potraju neko vrijeme, to je znak da se izmijenjuju konfliktno-aktivna i faza ozdravljenja, tj. uzrok recidivira, ili recidivira neka od okolnosti konflikta.
Separacija može biti željena i neželjena. Kad se promjena na koži nalazi na vanjskim dijelovima tijela – s vanjske strane ruku, nogu, na leđima, smjernica u definiranju uzroka je željena separacija, dakle – situacija u kojoj smo se od nekoga htjeli odvojiti. Upravo tim bočnim, vanjskim dijelovima ekstremiteta, odnosno leđima, želimo nekoga od sebe odgurnuti, odvojiti, otarasiti se. Ako se promjena nalazi s unutarnje strane ruku, bedara, na trbuhu, dakle na intimnim dijelovima na kojima nekoga “puštamo sebi”, grlimo, želimo zadržati u naručju i sl., radi se o neželjenoj separaciji, o odvajanju koje je nastupilo protiv naše volje, tj. o nedostatku tjelesnog kontakta. S obzirom na to da se radi o ektodermalnom zametnom sloju, ulogu igra i lateralizacija – ljevak/dešnjak, lijeva strana / desna strana tijela. Taj je dio podrobnije pojašnjen u dijelu o zakonima. Osim toga, aktiviranje promjene može biti i lokacijsko – točno na mjestu gdje je bio dodir, a sada nedostaje.
Na psihičkoj razini dolazi do gubitka kratkotrajnog pamćenja. Iz tog je razloga konflikt-separacije i vrlo kompleksan za pronaći, jer osoba nema emociju da joj netko blizak, s kim je izgubljen kontakt, nedostaje. Istovremena, dugotrajna prisutnost više intenzivnih, aktivnih konflikata separacije na psihičkoj se razini manifestira u vidu demencije, tj. Alzheimerove bolesti.
Ovdje možete pronaći dodatna pojašnjenja i primjere:
📌 Akna
Pet Bioloških Zakona 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.