Treći biološki zakon

ONTOGENETSKI SUSTAV RAKA I EKVIVALENATA RAKA

Ontogeneza podrazumijeva porijeklo i razvitak individualnog bića. Ontogenetski sustav tumora polazi od toga da se ništa ne događa slučajno, već je sve unaprijed određeno u ljudskome povijesnome razvoju, tj. na osnovu embrionalnog porijekla.

Treći biološki zakon GNM povezuje rezultate prvih dvaju zakona u kontekst embriologije i evolucije čovjeka. On ilustrira prirodnu korelaciju između psihe, mozga i organa s evolutivnog gledišta.

zametni slojevi

TRI ZAMETNA SLOJA

Poznato nam je iz znanosti o embriologiji da se unutar prvih 17 dana faze embrija razviju tri zametna sloja (endoderm, mezoderm i ektoderm) od kojih potječu svi organi i tkiva.

zametni sloj

Kad se tijekom embrionalne faze razvija fetus (ontogeneza), rastući organizam prolazi ogromnom brzinom kroz sve faze evolucije (filogeneza). Tijekom tog putovanja kroz faze evolucije – od jednostaničnog bića do kompletnog čovjeka – tri zametna sloja određuju, korak po korak, razvoj cijelog organizma.

mozak

Većina naših organa, osobito debelo crijevo, proizlazi iz samo jednog od triju zametnih slojeva; drugi, poput srca, jetre, gušterače ili mjehura, stvoreni su od različitih dijelova koji proizlaze iz različitih zametnih slojeva. Danas ovi dijelovi, koji su se tijekom vremena spojili iz funkcionalnih razloga, smatraju se jednim organom, iako često imaju centar koji ih kontrolira na udaljenim mjestima unutar mozga. U drugu ruku, postoje organi koji leže daleko jedan od drugoga u tijelu, kao što je rektum, grkljan, koronarne vene, ali su kontrolirani iz područja koji su smješteni blizu jedan drugome u mozgu.

_______________________________________________________________________________

ENDODERM  (unutarnji zametni sloj) razvija se tijekom najranijeg perioda razvitka, u vrijeme kad je stvorenje još uvijek živjelo u okolini vode. Prirodno, endoderm je također prvi sloj embrionalne faze. Budući da je prvi sloj, endoderm tvori najstarije organe. On razvija podsluznicu cijelog probavnog kanala od usta do rektuma, unutarnje oblaganje prostate, maternicu (bez cerviksa) i jajovode. Jezgra akustičnih živaca, štitnjača, sabirni kanali bubrega, plućne alveole i jetra također potječu od endoderma.

Najstariji organi koji potječu od najstarijih slojeva kontrolirani su iz najstarijeg dijela mozga, moždanog debla i posljedično tome odgovaraju najstarijim konfliktima. U moždanom deblu lateralizacija je nebitna.

Biološki konflikti u moždanom deblu povezani su s osnovnim pitanjima egzistencije kao što su disanje, reprodukcija i hrana. Probavni kanal odgovara takozvanim „zalogaj“ – konfliktima, aludirajući na pravi zalogaj hrane ili komad hrane. Konflikt-ne moći dočepati se zalogaja povezan je s ustima i ždrijelom (uključujući nepce, krajnike, žlijezde slinovnice i naso-farinks), konflikt-ne moći progutati zalogaj odnosi se na jednjak (donji dio), -ne moći probaviti zalogaj odgovara organima probavnog sustava kao što je želudac (osim malog zavoja), tanko crijevo, debelo crijevo, izlazni dio crijeva, kao i jetra i gušterača. Životinje dožive takav „zalogaj“ – konflikt u pravome smislu, npr. kad komad hrane zapne u utrobi. Budući da su ljudska bića u stanju komunicirati sa svijetom apstraktnijim načinom kroz jezik i simbole, mi ljudi često iskusimo te „zalogaj“ – konflikte u figurativnome smislu. Takav figurativni zalogaj može se prevesti kao ugovor koji ne možemo „uhvatiti“, uvredljivu primjedbu koju ne možemo „probaviti“, „zalogaje“ koje želimo posjedovati, „zalogaje“ kojih se držimo, „zalogaje“ koji su nam oduzeti ili „zalogaje“ kojih se ne možemo riješiti. Srednje uho je povezano sa slušnim konfliktima. Konflikt-ne moći uhvatiti dio informacije, npr. propustiti važnu poruku, pogađa desno uho, dok konflikt-ne moći riješiti se dijela informacije, npr. neugodna informacija, pogađa lijevo uho. Pluća i bubrezi drže najstarije programe preživljavanja. Dok se sabirni kanali bubrega odnose na osjećaj odbačenosti, napuštenosti, izoliranosti, isključenosti, biti odjednom daleko od svoje „grupe“, npr. biti hospitaliziran ili stavljen u starački dom, plućne alveole instantno odgovaraju na konflikt-straha od smrti, često potaknut kroz neočekivanu dijagnozu raka. Jetra reagira na konflikt-gladovanja, npr. potaknut povraćanjem tijekom kemoterapije.

Histološka formacija: svi organi i tkiva koji proizlaze iz endoderma i kojima upravlja moždano deblo u konfliktno-aktivnoj fazi pokazuju povećanje broja stanica u obliku adenokarcinoma. Stoga, rak debelog crijeva, jetre, pluća, bubrega, maternice ili prostate  potaknut je u moždanom deblu i prouzročen odgovarajućim konfliktnim događajima. Rješavanjem konflikta tumor smjesta prestaje rasti. Tijekom faze oporavka ekstra stanice koje više nisu potrebne razgrađuju se uz pomoć posebnih mikroba (gljivica i tuberkuloznih bakterija).

Kako postoji rast stanica tumora uslijed konfliktno-aktivne faze, tako postoji smanjivanje broja stanica (razaranje tumora) tijekom faze ozdravljenja. Ako mikroba nema, tumor ostaje u takvome obliku kakav jest bez daljnje stanične proliferacije. Sve dok tumor ne uzrokuje mehaničke poremećaje i dok nije uključeno nikakvo tkivo koje proizvodi hormone, tumor se smatra potpuno bezopasnim.

________________________________________________________________________

MEZODERM (srednji zametni sloj) dijeli se na stariju i na mlađu grupu. Mezoderm-starog mozga kontroliran je iz malog mozga, koji je dio starog mozga; novi je kontroliran iz srednje moždine, koja već pripada velikom mozgu.

MEZODERM STAROG MOZGA: Nakon što su naši preci evolucijski napustili okoliš vode, koža je služila za zaštitu od pretjeranog zračenja sunca i od isušivanja. Ta prva koža također je bila stvorena za pružanje zaštite od napada. Organi i tkiva koji proizlaze iz od mezoderma starog mozga su korij (pousmina), pleura (koža koja prekriva pluća), peritoneum (koža koja prekriva trbušnu šupljinu i trbušne organe), kao i pericardium (koža koja oblaže srce). S evolucijom sisavaca žlijezde dojki razvile su se iz pousmine; bradavice – kroz koje dojenčad siše mlijeko – su izbočina pousmine (u odnosu na epidermis i mliječne kanale koji su se razvili u kasnijem stadiju evolucije i posljedično su tome kontrolirani iz mlađeg dijela mozga).

Svi organi koji proizlaze od mezoderma starog mozga kontrolirani su iz malog mozga (mali mozak i moždano deblo se spominju kao stari mozak). U slučaju malog mozga primjenjuje se pravilo lateralizacije.

Biološki konflikti vezani uz mali mozak odnose se na tzv. konflikte-napada (u stvarnom i u figurativnom smislu) odražavajući zaštitnu funkciju kože malog mozga. Npr. pretjerana izloženost suncu je, biološki gledano, „napad na kožu“ (čak i bez emocionalnog DHS-a) te izaziva melanom kao štit protiv daljnjeg „napada“ ove vrste; figurativno „napad na abdomen“ može biti potaknut nenadanom dijagnozom tumora crijeva; simboličan „napad na prsa“ može biti uzrokovan amputacijom dojke ili snažnim napadajem astme; figurativni „napad na srce“ neočekivanom najavom operacije bypassa ili zajedno sa srčanim udarom. Mliječne žlijezde, sinonimi za brigu i hranjenje, reagiraju na konflikte-brige o gnijezdu.

Histološka formacija: Svi organi i tkiva koji proizlaze od mezoderma starog mozga i kojima upravlja mali mozak, pokazuju tijekom aktivne faze konflikta multiplikaciju stanica u obliku tumora. Dakle, melanom, tumori žlijezda dojke ili peritonealni, pleuralni i perikardialni tumori (tzv. mezoteliom), svi potječu od konflikta koji utječu na odgovarajuće područje u malome mozgu. S rješenjem konflikta tumor prestaje rasti. Tijekom faze ozdravljenja sada suvišne stanice razgrađuju posebni mikrobi (gljivice i bakterije). Svi tumori kontrolirani iz malog mozga stvaraju potencijalno preveliku količinu tekućine u fazi ozdravljenja uzrokujući pleuralni, peritonealni ili perikardialni izljev.

Dok tijekom konfliktno-aktivne faze postoji porast broja stanica (rast tumora), tijekom faze ozdravljenja prisutno je smanjivanje broja stanica (raspadanje tumora). Ukoliko tijelo ne raspolaže potrebnim mikrobima, veličina tumora se ne mijenja bez daljnjeg povećanja broja stanica.

 

MEZODERM NOVOG MOZGA: sljedeći korak u evoluciji bio je razvoj mišićne i koštane strukture koja je omogućila stvorenjima kretanje – puzanje, hodanje, trčanje. Organi i tkiva koja su se razvila od mezoderma velikog mozga su kosti, hrskavica, vezivno tkivo, poprečno-prugasti mišići, miokard, parenhim bubrega, kora nadbubrežne žlijezde, jajnici i testisi, cijeli limfni sustav s limfnim žlijezdama i limfnim čvorićima, slezena, kao i vene i arterije (osim koronarnih vena).

Svim organima i tkivima koji proizlaze od mezoderma velikog mozga upravlja srž, unutarnji dio velikog mozga. U srednjem mozgu primjenjuje se pravilo lateralizacije.

Biološki konflikti u srednjem mozgu odnose se uglavnom na konflikte-gubitka samopouzdanja. Iznenadni gubitak samopouzdanja može biti potaknut neopravdanom opaskom, podbacivanjem na poslu, u sportu ili u školi, ili dok ne osjećamo podršku okoline. Prelazak u mirovinu, starenje ili bolest („Beskoristan sam“) predstavljaju mnoštvo situacija koje mogu dovesti do gubitka samopouzdanja. Hoće li se samopodcjenjivanje odraziti na kosti, mišiće, hrskavicu, žile ili limfne čvorove, ovisi o stupnju konflikta; točna lokacija determinirana je specifičnim tipom konflikta-gubitka samopouzdanja. Na primjer, konflikt-gubitka samopouzdanja u smislu spretnosti, koji se često iskusi s nemogućnošću obavljanja nekog manualnog zadatka kao npr. tipkanje ili neki fini ručni rad, pogađa šake i prste; konflikt-gubitka samopouzdanja u intelektualnom smislu (pasti na ispitu, izgubiti igru, grđenje od strane učitelja ili trenera) pogađa lubanju ili vratnu kralježnicu.

Jajnici i testisi reagiraju na konflikt-dubokog gubitka (neočekivani gubitak voljene osobe, uključujući i kućnog ljubimca), slezena je povezana s konfliktom-povrede i krvarenja (snažno krvarenje ili, u prenesenom smislu, neočekivani rezultat nalaza krvi), parenhim bubrega odgovara na konflikt-vode ili tekućine (npr. iskustvo skorog utapljanja), mišići srca povezani su s konfliktompotpune obuzetosti (prevelika očekivanja, previše “negativnoga na tanjuru”), a kora nadbubrežne žlijezde odgovara na konflikt-ići u pogrešnom smjeru, npr. suočavanje s činjenicom da smo odabrali krivu terapiju.

Histološka formacija: U mozgu imamo novu situaciju. Svi organi i tkiva koji proizlaze od mezoderma velikog mozga i kojima upravlja srednji mozak pokazuju u konfliktno-aktivnoj fazi odumiranje stanica (suprotno od onoga što se događa u organima kojima upravlja stari mozak). Gubitak tkiva kao u osteoporozi, rak kostiju, mišićna atrofija, nekroza slezene, jajnika, testisa ili tkiva bubrega, sve potječe od srednjeg mozga. Rješavanjem konflikta proces degeneracije staje. Tijekom faze ozdravljenja izgubljeno tkivo se nadoknađuje i popunjava uz pomoć specijaliziranih mikroba. Proces popravka često je popraćen oticanjem, upalom, infekcijom, iscjetkom, groznicom i boli.

Stanja poput Hodgkinove bolesti ili limfoma (metastaze), osteosarkoma, raka jajnika ili testisa, leukemije, proširenja slezene ili artritisa, sve su simptomi faze ozdravljenja.

Dok tijekom konfliktno-aktivne faze postoji smanjivanje broja stanica (nekroza, ostelioza), tijekom faze ozdravljenja prisutno je povećanje broja stanica. Ukoliko tijelo ne raspolaže potrebnim mikrobima, ozdravljenje svejedno nastupa, no ne na biološki optimalnom stupnju.

__________________________________________________________________________

EKTODERM (vanjski zametni sloj) najmlađi je sloj. S vremenom, pousmina se pokazala nedovoljnom, stoga se razvila druga, otpornija koža koja je prekrila cijelu usminu. Novi sloj kože sastoji se od skvamoznih epitelnih stanica. Organi i tkiva koji potječu od ektoderma su: epidermis (vanjski sloj kože), sluzokoža ždrijela (uključujući usta i nos), kanal ždrijela, grkljan, gornji jednjak, bronhijalna sluznica, mliječni kanali, mala krivina želuca, žučni kanali, žučni mjehur, kanali gušterače, mokraćni mjehur, uretra i bubrežna čašica, cerviks, donji dio rektuma itd. Skvamozne stanice također prekrivaju unutarnju stijenku koronarnih arterija i koronarnih vena. Druga tkiva koja pripadaju ektodermu su mrežnica i zubna caklina.

Svim organima i tkivima koja potječu od vanjskog zametnog sloja upravlja moždana kora (moždana kora i srednji mozak su dio velikog mozga).

Biološki konflikti moždane kore: s većim evolucijskim razvojem, razvile su se također teme konflikata. U moždanoj kori nalazimo probleme poput „teritorijanih konflikata“ (strah od gubitka teritorija ili njegov stvarni gubitak, teritorijalna svađa ili nemogućnost označavanja teritorija), „seksualni konflikti“ (seksualni odbijanje ili seksualna frustracija) ili „konflikt identiteta“ (ne znamo kuda pripadamo). Konflikt separacije (iznenadni gubitak fizičkog kontakta s „dragom osobom“ ili „grupom“) odgovara senzornom korteksu, dok „motorni konflikti“ (nemogućnost bijega, npr. potaknut neugodnim iskustvom cijepljenja, ili osjećaj zarobljenosti, npr. iniciran slikom da smo vezani za invalidska kolica uzrokovan neočekivanom dijagnozom multiple skleroze) su programirani u motornom korteksu. Čeoni režanj prima „konflikte-frontalnog-straha“ (iznenadni strah ulaska u opasnu situaciju, često potaknut šokom dijagnoze raka), dok je vizualni korteks povezan s opasnostima koje nam prijete straga, npr. kad nam se netko prišulja. Drugi konflikti moždane kore su „konflikti gađenja i ogavnosti“ ili „konflikti straha i otpora“.

Histološka formacija: Svi organi i tkiva koja proizlaze od ektoderma i kojima upravlja moždana kora pokazuju u fazi aktivnog konflikta topljenje stanica u obliku nagrizanja, ulceracije, kao što možemo vidjeti na primjeru želučanog čira. Rješavanjem konflikta proces ulceracije se zaustavlja. Tijekom faze oporavka izgubljeno tkivo se popunjava i obnavlja uz pomoć specijaliziranih mikroba. Proces popravka obično se odvija uz oticanje, često popraćeno upalom, infekcijama, iscjetkom, groznicom i boli. Rak dojke unutarnjih kanala, rak bronhija ili grla, bronhitis ili upala pluća, Non-Hodgkinov limfom, rak vrata maternice, hemoroidi, infekcije mjehura i bubrega, ekcem i drugi poremećaji na koži ili obična prehlada ili „gripa“ su simptomi faze ozdravljenja.

Dok tijekom aktivne faze konflikta postoji smanjivanje broja stanica (ulceracija), tijekom faze ozdravljenja prisutno je povećanje broja stanica (uobičajeno nazvano „rak“). Ukoliko tijelo ne raspolaže potrebnim mikrobima, ozdravljenje svejedno nastupa, no ne na biološki optimalnom stupnju.

Ekvivalenti raka: Organi kojima upravlja moždana kora, i samo ti, mogu također pokazati funkcionalni poremećaj ili gubitak funkcije, navedene kao raku ekvivalentne bolesti. Takve raku ekvivalentne bolesti pokazuju umjesto gubitka stanica (ulceracija) funkcionalno oštećenje kao hipoglikemija, dijabetes, oštećenja vida i sluha kao i senzorne i motorne paralize poput multiple skleroze. Čak i nakon godina trajanja konflikta, te stanice čine se funkcionalno obnovljive kad nastupi rješenje konflikta.

U kori, osim lateralizacije, moraju se uzeti u obzir kako spol tako i hormonalni status. Hormonalni status određuje doživljava li se konflikt na muški ili ženski način. Ako je hormonalni status u neravnoteži kao u adolescenciji, tijekom trudnoće ili u menopauzi, ili ukoliko je razina estrogena ili testosterona pod utjecajem lijekova, npr. kontracepcije, lijekova za snižavanje razine estrogena i testosterona ili kemoterapije, prirodni identitet i stoga emocije u pozadini konflikta drugačije su obojene, što posljedično generira različit odgovor na razini organa. U terapiji GNM uvijek se mora uzeti u obzir hormonalni status.

Komentari su isključeni.

WordPress.com.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: