Peti biološki zakon

KVINTESENCIJA

Svaka takozvana bolest mora se promatrati kao Smisleni Biološki Posebni Program, koji je stvoren kako bi riješio neočekivani biološki konflikt.

Primjer: Žena hoda pločnikom, a uz nju korača njeno dijete držeći je za ruku. Odjednom se dijete oslobodi, potrči na ulicu i udari ga auto. Kada majka uvidi da je njeno dijete ozlijeđeno, ona pati od, u prirodnim terminima, konflikta briga-majka-dijete i u dijeliću sekunde uključi se SBS za taj pojedinačni konflikt. DHS briga-majka-dijete uvijek utječe na dio mozga koji kontrolira funkciju žlijezda dojki. Budući da se, u biološkom smislu, ozlijeđeni podmladak oporavlja brže kad prima više mlijeka, odmah je stimulirana veća proizvodnja mlijeka tako da se povećava broj stanica žlijezda dojki. Čak i ako žena ne doji, događaj svejedno izaziva početak takvog odgovora kao što to čini već milijunima godina. Dokle god je žena u aktivnoj fazi konflikta, npr. zato što je dijete još uvijek u bolnici, stanice mliječnih žlijedzi će se nastaviti dijeliti i multiplicirati, formirajući ono što se obično naziva tumor mliječnih žlijezda. Ukoliko je žena dešnjakinja, tumor će se razviti u njenoj lijevoj dojci; ukoliko je žena ljevoruka, bit će pogođena njena desna dojka (lateralizacija).

Čim je konflikt riješen (recimo, dijete je pušteno iz bolnice), tumor u trenutku prestaje rasti. Čim je dijete van opasnosti, nema više potrebe za proizvodnjom ekstra stanica dojki. Tijekom faze ozdravljenja, sada suvišan broj stanica razlaže se uz pomoć mikobakterija koje su osposobljene raditi upravo to. Ako faza oporavka nije prekinuta, npr. vraćajući se na „tračnice“, tumor će u potpunosti nestati sa završetkom faze ozdravljenja.

Dr. Hamer: „Sve takozvane bolesti imaju biološko značenje. Dok smo uobičavali Majku Prirodu promatrati kao pogrešivu i imali drskosti vjerovati da Ona konstantno čini pogreške i izaziva „kvarove“ (maligne, besmislene, degenerativne kancerogene izrasline itd.) sada kada su ljuske pale s naših očiju uviđamo da su neznanje i ponos bili i jesu jedina ludost u našem svemiru. Slijepi, svalili smo na sebe besmislenu, bezdušnu i brutalnu medicinu. Svi u čudu, sada po prvi put možemo razumijeti uređenost Prirode (to smo već znali) i da je svaka pojava u prirodi smislena, čak i u okviru cjeline, i da ono što mi nazivamo bolešću nisu besmisleni poremećaji koji će biti sanirani od strane čarobnjačkog naučnika. Sada možemo uvidjeti da ništa nije besmisleno, maligno ili bolesno.“

Komentari su isključeni.

WordPress.com.

Gore ↑

%d blogeri kao ovaj: