Četvrti biološki zakon

ONTOGENETSKI UVJETOVAN SUSTAV MIKROORGANIZAMA

Četvrti biološki zakon GNM adresira ulogu mikroorganizama u kontekstu evolucije i u odnosu na tri zametna sloja (endoderm, mezoderm, ektoderm) odakle naši organi potječu.

Dijagram ilustrira klasifikaciju mikroba u odnosu na njihovu ontogenetsku starost i njihove posebnosti specifičnih zametnih slojeva.

Kad su se naši organi razvili tijekom evolucije, specifični tipovi mikroba razvili su se s njima. Prirodna svrha milijardi mikroorganizama koji nastanjuju naše tijelo jest održavati različita tkiva i držati ih u zdravom stanju. Mikrobi kao gljivice i bakterije naši su vjerni pomagači, neophodni za naš opstanak.

Otkriće je Dr. Hamera da mikrobi postaju aktivni, bez iznimke, samo u fazi ozdravljenja. U fazi normotonije kao i u aktivnoj fazi konflikta oni spavaju i ne uzrokuju nikakvu infekciju. Međutim, u trenutku razrješenja konflikta, oni prime signal od strane mozga da započnu posao koji im je dodijeljen. Aktivni mikrobi su u potpunosti bezopasni za sve druge organe.

Mikrobi su specijalizirani s obzirom na način i stil u kojem izvode posao.

GLJIVICE I MYCOBAKTERIJE (žuta grupa) su najstariji mikrobi. Oni rade na organima i tkivima koji potječu od endoderma kojim upravlja moždano deblo i na organima koji potječu od mezoderma starog mozga kojima upravlja mali mozak. Gljivica, kao Candida – ili mikobakterija, poput tuberkuloznih bacila – razlažu tumore kao što su tumor debelog crijeva, rak pluća, rak bubrega, rak jetre, rak žlijezda dojki ili melanom. Tijekom faze oporavka oni razgrađuju dodatne stanice koje više nisu potrebne. Uobičajeno, taj proces razlaganja popraćen je vrućicom i noćnim znojenjem. Ono što mikobakterije kao i tuberkulozne bakterije čini tako izuzetnima je to što se počnu množiti odmah u trenutku doživljenog konflikta. One se množe po stopi paralelnoj rastu tumora. U trenutku kad je konflikt riješen, točan broj tuberkuloznih bakterija je na raspolaganju što je neophodno za razlaganje stanica tumora. Ako mikroba nema jer su, na primjer, iskorijenjeni cijepljenjem, tumor će biti začahuren u rani tkiva i ostaje takav bez daljnjeg povećanja broja stanica. U tome slučaju tumor će se etiketirati kao benigni.

BAKTERIJE (narančasta grupa) nastanjuju organe i tkiva koji potječu od mezoderma novog mozga kojim upravlja srednji mozak. U tkivu mezoderma novog mozga, bakterije kao stafilokok popunjuju praznine u kostima koje su nastale topljenjem zadebljanja stanica i vrše rekonstrukciju kosti zrnastim zadebljanjem stvarajući tkivo. Bakterije također pomažu proces oporavka formirajući tkivo ožiljka. Tijekom faze oporavka, bakterije također obnove nedostatak stanica (nekroze) jajnika i tkiva testisa.

Dok se razmatra uloga VIRUSA, Dr. Hamer preferira govoriti o „hipotetskim virusima“ otkad je nedavno postojanje virusa dovedeno u pitanje. To je povezano s Dr. Hamerovim ranijim otkrićima kako se proces rekonstrukcije tkiva kojim upravlja ektoderm moždane kore, npr. epidermisa, vrata maternice, obloga kanala unutar jetre, obloga malog zavoja želuca, bronhijalne sluzi i nosne membrane, i dalje odvija, čak i bez prisutnosti virusa; npr. „virus“ herpesa, „virus“ hepatitisa, „virus“ gripe itd.

Dilema s kojom se suočava medicinska znanost jest ta da, s nemogućnošću prepoznavanja dviju faza svake bolesti (Drugi prirodni zakon), konvencionalna medicina vidi jedino drugu fazu, jer su tijekom nje mikrobi aktivni. I budući da su aktivnosti mikroba često popraćeni oticanjem, vrućicom, upalom, gnojem, iscjetkom i boli, mikrobi se smatraju zlonamjernima i promatra ih se kao uzročnike infektivnih bolesti.

---

Iskorjenjivanjem mikroorganizama, primarno pretjeranom higijenom (kakvu je zaradu teorija zaraza donijela npr. industriji sapuna…), a zatim antibioticima itd. ne postajemo zdraviji, već – bolesniji. Zašto – jer time onemogućavamo optimalno odvijanje faze ozdravljenja, koje su oni sastavni dio. Gljivice i mykobakterije sudjeluju u razgradnji  tkiva kojima upravlja tzv. stari mozak (moždano deblo i mali mozak), a bakterije i virusi (proteini) u dogradnji, obnovi tkiva kojima upravlja veliki mozak (srž velikog mozga i korteks). Onaj tko određuje kad će se mikroorganizmi u tijelu aktivirati je – MOZAK. Kad riješimo konflikt i uđemo u fazu ozdravljenja, mozak je taj koji daje naredbu da se krene s poslovima razgradnje, odnosno dogradnje. Dakle, ako s njima dođemo u doticaj, “bolest” se neće ispoljiti ako prethodno nismo 1) imali određeni konflikt i 2) riješili ga.

Dobro je s njima doći u doticaj. Tada se ne događaju, na primjer, začahurenja tumora. Ako se riješi konflikt-smrtnog straha, koji u konfliktno-aktivnoj fazi na alveolama pluća stvara dodatne stranice (zalogaj zraka, bolja apsorpcija), isti bi trebao biti razgrađen uz pomoć mykobakterija (konflikt je riješen, višak stanica nije potreban). PCL-faza u ovome  je slučaju tuberkuloza pluća. Tuberkulozne bakterije čiste dodatno stvorene stanice i one se izbacuju. Kako svaki rak ima i svoj krvožilni sustav, isto je praćeno i iskašljavanjem krvavog sadržaja. Ako osoba u sebi nema pohranjene TBC, ne postoji radna snaga koja će rak raščistiti. On se u tom slučaju učahuri. Ostaje, bez stvaranja dodatnih stanica, a osoba najnormalnije nastavlja sa životom. Problem nastaje ako osobi, koja nije upoznata s biološkim zakonima, na nekom sistematskom pregledu otkriju tu istu, staru, učahurenu neaktivnu nakupinu. Pristup dijagnozi može stvoriti paniku i nove konflikte.